Jedan od podprograma manifestacije Pula čita!, čije se drugo izdanje održava od 7. do 9. svibnja 2024., jest Pula čita klasike u okviru kojega se u suradnji s učenicima i studentima organiziraju javna čitanja.
Posljednjeg dana intenzivnih druženja uz knjige i čitanje - u četvrtak, 9. svibnja 2024. u 11 sati u Carrarinoj ulici organizirano je javno čitanje posvećeno liku i djelu velikog čakavskog pjesnika Dragi Gervaisu u povodu 120 obljetnice njegova rođenja.
U programu sudjeluju učenice i učenici OŠ-SE "Giuseppina Martinuzzi", a pripremili su ih njihove učiteljice.
Drago (Dragutin) Gervais bio je pjesnik, dramatik, prozaik i esejist (Opatija, 18. travnja 1904. – Opatija, 1. srpnja 1957.). Pravo je diplomirao 1928. u Zagrebu te službovao u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru. Za talijanske uprave emigrirao je iz Istre, a od 1945. je u Beogradu, gdje je radio u Tanjugu, Institutu za proučavanje međunarodnih pitanja i Ministarstvu pomorstva. Od 1947. u Rijeci je bio u Generalnoj upravi trgovačke mornarice, 1949.–54. ravnatelj Drame, a zatim do smrti intendant HNK-a Ivana pl. Zajca. Sudjelovao je u pokretanju Riječke revije i kalendara Jurina i Franina.
U književnosti se javio 1925., a prvu čakavsku pjesmu objavio je 1927. u tršćanskoj Istarskoj riječi. Surađivao je u mnogobrojnim periodicima. Veće zanimanje kritike privukao je zbirkom Čakavski stihovi (1929.), objavljenom na poticaj Vladimira Nazora. Više puta tiskana, ta je knjiga, zajedno s Ujevićevim, Nazorovim, Ljubićevim i Balotinim djelima snažno afirmirala čakavsku književnu riječ u novijoj hrvatskoj književnosti i utjecala na generacije čakavskih pjesnika. Najuspjelije su mu humoristične i vedre lirske minijature, pisane melodioznom liburnijskom čakavicom, bogatom deminutivima. Skloniji je obradbi lika maloga čovjeka nego krajolika.
Napisao je mnoštvo izvedenih komedija, od kojih je najpoznatija Karolina Riječka (1952.), s elementima lakrdije, burleske, vodvilja, farse i persiflaže, te pučki igrokaz Duhi (1953.). Autor je čakavske poeme Istarski kanat (1951.), Kozerija i humoreski (1957.), knjige pripovijedaka Bez domovine (1996.) i dr. Suurednik je Antologije istarskih i primorskih narodnih pjesama (1954.). Tekstovi su mu uglazbljeni i preneseni na filmsko platno. Također je objavio više stručnih povijesnih rasprava i članaka. (Izvor: Istrapedia)