Ženska večer uz dobru knjigu: književna večer s Lari Mari

02.10.15. Događanja Središnja knjižnica

Nakon ljetne stanke ponovno su započele Ženske večeri uz dobru knjigu.

Prve su, 2. listopada 2015. u Središnjoj knjižnici gostovale Larì Marì, odnosno Larissa Kunić i Marieta Kola, autorice koje potpisuju ovaj zajednički pseudonim.

Osim što se bave energetskom i intuitivnom medicinom, suvlasnice su Entre Clinic u Opatiji, dijele i veliku strast prema književnosti iz koje su proizašli romani Bez ljubavi i mržnje i Zlatni mjesec u ciklusu Proze koja liječi. Roman Bez ljubavi i mržnje u kratkom je roku postao toliko popularan da je 2014. zaslužio nagradu Kiklop za najbolji debitantski roman.

Ženske večeri uz dobru knjigu redovni su zajednički program Gradske knjižnice i čitaonice Pula i udruge Aktivna koji se održava posljednjeg četvrtka u mjesecu. Ove su večeri osmišljene kao niz predavanja za žene u svrhu njihova osnaživanja, a na svakom knjižničarke predlažu nekoliko naslova u kojima se obrađuje jednaka ili slična tematika. Žene puno čitaju, otvorenije su i sklonije stalnom učenju, prednjače u čitanju knjiga popularne psihologije i do sada se pokazalo da vole predavanja kojima će poboljšati svoj život. Stoga je jedan od ciljeva ovih večeri potaknuti žene da čitaju više, da promišljaju o određenim temama, zajedno prodiskutiraju i izraze svoje mišljenje ili pitaju što ih zanima. Ulaz na sva predavanja je slobodan.

 Bez ljubavi i mržnje:
Glavni junak knjige mladić je po imenu Blue, koji je ujedno i pripovjedač. Blue je beskrajno ranjen, povrijeđen, razočaran i očajan jer cijeli život trpi psihičko zlostavljanje i prepucavanje svojih razvedenih i emocionalno nezrelih roditelja, potom baka, djedova, ujaka a na kraju i mlađeg brata. Nevjerojatno kroz kakve sve sramotne i ponižavajuće situacije prolazi. Nevjerojatno je koliko ga vlastita majka ne vidi, zapostavlja i ne pruža mu potrebnu sigurnost. Čini se kako nema nikakve nade i svjetlosti u odrastanju Bluea. Kroz nekoliko generacija ove obitelji provlači se emotivni genetski kod koji, kao i gene, nasljeđujemo od predaka a s kojima je svatko od nas određen.
Nažalost, ovo je priča koja se ponavlja svaki dan svugdje oko nas. Emotivna nezrelost i manipulacija nevjerojatno snažno su zastupljene u mnogim obiteljskim odnosima i upravo je to izvrsno opisano u ovoj emotivnoj i napetoj priči. Koliko je važno da smo kao djeca voljeni, maženi i sigurni možda znamo ali ovako napisano daje nam jasnu sliku koliko nam to određuje svaki daljnji životni trenutak. Koliko nam trebaju hrana i voda još više nam trebaju ljubav i sigurnost.


Zlatni mjesec:
Zlatni Mjesec neobična je i vrlo dirljiva priča osobito kada ste upoznati s činjenicom da se stvarno dogodila. Glavni likovi romana su tridesetpetogodišnji Kiron i nijema djevojčica Luna. Sudbina i karma ih spajaju u pravom trenutku. Kiron, koji privremeno radi kao inkasator, dolazi naplatiti dug za televiziju i tako ulazi u kuću strave, a da nije ni svjestan na koje je sve načine povezan sa svim ukućanima tog doma. Kiron je imao tužno i samotno djetinjstvo. Majka ga je, iz osvete prema muškarcu koji ga nije htio priznati, ostavila u domu za nezbrinutu djecu. Uprkos svim patnjama trgnuo se i iz inata, ali i iz potrebe, završio je pravni fakultet i baš se spremao pokrenuti uspješnu karijeru kada ga je zaustavila teška prometna nesreća. Nakon buđenja iz kome nakon čak pet godina ostao je invalid s neobičnom grbom na leđima te nikome više nije bio privlačan. Cijeli život je žudio za ljubavlju i pripadanjem a sada se sudbina okrutno poigrala s njime na neki ga način obilježivši. Cijeli život je sanjao o ocu koji ga očekuje i s kojim će se zbližiti, koji će ga priznati i koji će na njega biti ponosan. Ulaskom u “kuću strave” otkriva da djevojčica Luna u mnogome dijeli njegove osjećaje, strahove i tugu. Ni Luna ne odrasta uz majku, nema ni sigurnost ni bezuvjetnu ljubav. Vrlo brzo Kiron je uvučen u grozne obiteljske tajne i projekcije. Otkrivaju se silne dominacije, manipulacije, ponižavanja, sadizam i mazohizam. Čitatelju se na trenutke čini da je ušao u neki horor i da ne može biti gore i užasnije. Priča se gradi na mržnji, bijesu, tučnjavi, posesivnosti i ovisnosti. Strah od gubitka je svojstven svim likovima. Sve žene su posesivne, sebične i lako padaju pod utjecaj muškaraca a djecu zanemaruju i zapostavljaju. Svi su gladni ljubavi i pripadanja. Prikazuje se sva patologija društva i pojedinca. U svemu su djeca najveće žrtve.
I opet, kao i u prvom romanu Bez ljubavi i mržnje, nameće se zaključak da je jedini kriterij da bi se obitelj mogla zadržati – LJUBAV, a nje nedostaje na sve strane i na svim razinama. Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u život. Kada bi nas život oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas i nikada ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti
.