SAŽETAK
Knjiga ove suvremene hrvatske autorice svojevrsni je prozni kolaž u kojemu se pretapaju sjećanja na druge s intimnim dnevničkim zapisima. Oba ova, na prvi pogled udaljena pogleda Irene Vrkljan, objedinjena su susretom s vlastitim starenjem kao i sa starenjem bližnjih, ali bez da je u njih utkana filozofska zabrinutost zbog prolaznosti života ili opsesivna želja da se zaustavi vrijeme. Bezimeno ja razlaže se u mnoga lica, različita ženska lica u različitim životnim situacijama - djevojku koja otkriva svoju kreativnost, u nećakinju, sestru, kćer, u dosad nepoznata obličja uvijek fino isprepletene proze. Unutar tih priča i novih junakinja Irena Vrkljan upisuje dnevničku vlastitost, onu koja ocrtava grubu sliku suvremenoga agresivnog kapitalizma pogubnog za svaki oblik ljudskosti.